Street art, politički aktivizam i zid: kombinacija stara koliko i sam zid. Prije nego što je ulična umjetnost dobila galerije, aukcije i festivale, imala je jednu jedinu prednost pred svim drugim medijima – nitko je nije morao odobriti.
Zato se politika na zidu pojavljuje uvijek u istom trenutku: kad službeni kanali zataje ili kad je ono što se želi reći ondje neizrecivo. Ovo je pregled slučajeva u kojima se to dogodilo, s datumima i imenima.
Meksiko 1921.: kad država plati revoluciju na zidu
Prvi veliki obrat nije došao odozdo nego odozgo. José Vasconcelos postao je 1921. meksički ministar javnog obrazovanja i naručio murale na zidovima svojeg ministarstva i Nacionalne pripremne škole. Na posao su došli Diego Rivera, José Clemente Orozco i David Alfaro Siqueiros.
Motiv je bio praktičan. U zemlji s vrlo visokom nepismenošću zid je bio jedini medij koji doseže sve. Rivera je u zgradi ministarstva radio od 1923. do 1928. i s pomoćnicima izveo oko 125 panela.
Taj se program općenito smatra začetkom modernoga političkog muralizma. Ono što slijedi u ostatku stoljeća uglavnom je njegova suprotnost: umjetnost koja se na zid postavlja bez ičijeg odobrenja. Kako je taj put tekao, razložili smo u tekstu o evoluciji ulične umjetnosti od ilegalnih murala do muzejskih eksponata.
Berlinski zid: slika samo s jedne strane
Berlinski zid oslikan je gotovo isključivo sa zapadne strane, i to iz sasvim fizičkoga razloga. Granica nije išla po betonu nego metar-dva ispred njega, pa je sam zid stajao na istočnonjemačkom teritoriju – ali mu se sa zapada moglo prići rukom. S istoka je pak bio „pojas smrti”: osvijetljen, patroliran, sa zapovijedi pucanja.
Thierry Noir počeo je slikati u travnju 1984., u dvadeset petoj godini, i bio prvi koji je to radio sustavno. Do pada zida krajem 1989. on i njegovi prijatelji prekrili su otprilike pet kilometara betona.
Keith Haring došao je 23. listopada 1986., na poziv muzeja na Checkpoint Charlieju. Oslikao je dionicu od devedesetak metara isprepletenim figurama u crnoj, crvenoj i žutoj, dakle u bojama njemačke zastave, i sve to u jednom danu. Mural je ubrzo prebojan i danas postoji samo na fotografijama. O njegovu radu pisali smo zasebno u portretu Keitha Haringa.
Ono što je od zida ostalo kao galerija nastalo je tek nakon njegova pada. East Side Gallery duga je 1.316 metara, oslikalo ju je 118 umjetnika iz 21 zemlje tijekom 1990., a otvorena je 28. rujna te godine. Najpoznatiji je rad „Bratski poljubac” Dmitrija Vrubela, naslikan prema fotografiji Brežnjeva i Honeckera iz listopada 1979.
Sjeverna Irska: mural kao granica
Nigdje mural nije tako doslovno teritorijalna oznaka kao u Belfastu i Derryju. Lojalistički murali dokumentirani su još od 1908., republikanski se pojavljuju tek od kasnih sedamdesetih.
Najpoznatiji natpis nastao je 5. siječnja 1969. na zabatu kuće u Lecky Roadu: You Are Now Entering Free Derry. Frazu je smislio Eamonn McCann, prvi ju je napisao Liam Hillen, a poslije ju je profesionalno preslovio John Casey.
Skupina Bogside Artists, braća Tom i William Kelly te Kevin Hasson, između 1994. i 2008. izvela je dvanaest velikih murala u Rossville Streetu pod nazivom The People’s Gallery. Financirali su ih mještani donacijama.
Koliko ih ukupno ima, teško je reći precizno. Vodič kroz belfastske murale iz 2014. procjenjuje oko 300 kvalitetnih radova u samom Belfastu, dok sveučilišni arhiv CAIN u kolovozu 2006. broji 546 fotografija za razdoblje od 1996. do 2006.
Street art, politički aktivizam i trenutak prosvjeda
Prosvjed ima svoju logiku i na zidu. Radi se brzo, često noću, tehnikom koja podnosi žurbu – o čemu smo pisali u tekstu o tehnici šablone, koja upravo iz tog razloga dominira političkom uličnom umjetnošću.
Poljska, 1982.
U noćima 30. i 31. kolovoza 1982. Waldemar „Major” Fydrych naslikao je prve patuljke na zidovima Wrocława, i to preko sivih mrlja kojima je vlast prekrivala antikomunističke parole. Pokret Narančasta alternativa od 1985. do 1990. organizirao je više od šezdeset happeninga. Metoda je bila apsurd: uhititi nekoga zbog patuljka značilo je izložiti se podsmijehu.
Kairo, 2011. – 2015.
Nakon sukoba u studenome 2011. ulica Mohameda Mahmouda uz trg Tahrir prekrila se portretima poginulih i oslijepljenih prosvjednika. Vlasti su murale prebojavale, prvi put uoči godišnjice u siječnju 2012. i ponovno u rujnu iste godine, a umjetnici su ih svaki put obnavljali. Zidovi su srušeni 2015., uz službeno objašnjenje da je riječ o uljepšavanju, a ne o politici.
Iz istog razdoblja dolazi jedan od domišljatijih odgovora na blokade: kampanja No Walls, pokrenuta 9. ožujka 2012. Na betonske vojne barijere naslikan je nastavak ulice iza njih, s perspektivom usklađenom sa susjednim zgradama i naslikanim prolaznicima. Zid je optički nestajao.
Čile, 2019.
Nakon 18. listopada 2019. prosvjednici su preimenovali santiaški Plaza Italia u Plaza Dignidad, koji postaje središte murala, plakata i naljepnica. Godinu dana poslije većina radova bila je izbrisana, pa je u studenome 2020. nekoliko blokova dalje otvoren Museo del Estallido Social, u kojem je sedamdeset umjetnika reproduciralo izgubljene radove.
Čile ima i stariju tradiciju: Brigada Ramona Parra, muralistička brigada osnovana 1968., ime nosi po djevojci ubijenoj u masakru u Santiagu 1946., a prvi murali nastali su na prijedlog Pabla Nerude.
Hong Kong, 2019.
Lennonovi zidovi nisu murali nego slojevi papirića. Naziv dolazi iz Praga: nakon ubojstva Johna Lennona u prosincu 1980. nepoznati je umjetnik naslikao njegov portret, a zid je u komunističkoj Čehoslovačkoj postao mjesto slobodnog izražavanja. Hongkonška verzija pojavila se 2014., a 2019. proširila se na tunele, nadvožnjake i trgovačke centre.
SAD, 2020.
Mural Georgea Floyda na uglu 38. ulice i Chicago Avenue u Minneapolisu naslikali su Xena Goldman, Cadex Herrera i Greta McLain uz pomoć drugih. Započet je tri dana nakon Floydove smrti i dovršen u manje od dvanaest sati: lice u središtu suncokreta, a u crnoj sredini imena drugih žrtava policijskog nasilja.
Pet dana kasnije, 5. lipnja 2020., na kolniku 16. ulice u Washingtonu osvanuo je natpis BLACK LIVES MATTER u žutim slovima visokim oko 10,7 metara. Naručila ga je gradonačelnica Muriel Bowser, izveo gradski komunalni odjel, a raskrižje je preimenovano u Black Lives Matter Plaza. Uklonjen je u ožujku 2025., nakon što je u Kongresu predložen zakon o uskrati saveznih prometnih sredstava gradu ako mural ostane. Uklanjanje je stajalo oko 610.000 dolara.
Kako se ta scena razvijala prije 2020., prošli smo u tekstu street art u SAD-u.
Zid, umjetnik i tržište
Banksy je u kolovozu 2005. na palestinsku stranu razdjelnog zida na Zapadnoj obali naslikao devet radova, među njima ljestve preslonjene na zid i „prozor” s planinskim krajolikom. Godine 2017. uz zid je otvorio The Walled Off Hotel sa sloganom o najgorem pogledu na svijetu. Njegov širi opus razložili smo u portretu Banksyja, a najpoznatiji aukcijski obrat u tekstu o uništenoj slici koja je postala najskuplje djelo ulične umjetnosti.
Politički rad zna se sudariti i s pravom. Plakat Hope Sheparda Faireyja iz 2008. završio je u sporu s novinskom agencijom oko fotografije koja mu je poslužila kao predložak. Spor je okončan nagodbom u siječnju 2011., podjelom prava, bez odustajanja ijedne strane od svojih pravnih stavova. Odvojeno od toga, Fairey je 2012. osuđen na uvjetnu kaznu, društveno koristan rad i novčanu kaznu jer je u tom postupku uništio i krivotvorio dokumente. Više o njemu ima u tekstu o Shepardu Faireyju.
Najradikalniji prosvjed protiv tržišta izveo je talijanski umjetnik Blu. U ožujku 2016. sivom je bojom prekrio sve svoje murale u Bologni, nastale kroz dvadeset godina. Razlog je bila izložba na kojoj je bilo postavljeno oko 250 uličnih radova fizički skinutih sa zidova. Organizatori su tvrdili da ih spašavaju od propadanja, Blu je odgovorio brisanjem.
Suprotan model nudi francuski umjetnik JR i njegov Inside Out Project, pokrenut uz nagradu TED 2011. Sudionici šalju vlastiti portret i dobivaju ga natrag kao veliki plakat za lijepljenje u javnom prostoru. Prema službenim podacima projekta, sudjelovalo je više od pola milijuna ljudi iz 152 zemlje i teritorija.
Street art, politički aktivizam i hrvatski zakon
Ovdje teorija prestaje. U Hrvatskoj neovlašteno crtanje po tuđoj površini nije prekršaj nego kazneno djelo. Kazneni zakon, članak 235. stavak 2., glasi da će se kaznom zatvora do dvije godine kazniti tko crtežima ili natpisima neovlašteno mijenja izgled zidova, motornih vozila ili drugih površina.
Detalj koji se rijetko spominje, a bitan je: obično oštećenje tuđe stvari iz stavka 1. progoni se po prijedlogu oštećenika, dok grafit iz stavka 2. u toj odredbi nije naveden. To znači da se grafit progoni po službenoj dužnosti – vlasnik zida ne mora ništa tražiti.
Ako je oštećeno kulturno dobro, primjenjuje se članak 319., s kaznom do tri godine, odnosno od šest mjeseci do pet godina kad je nastala znatna šteta. Kad je sadržaj mrzilački, sudovi primjenjuju članak 235. stavak 2. u stjecaju s člankom 325. o javnom poticanju na nasilje i mržnju, jer se fasada tretira kao medij za širenje poruke.
Empirijsko istraživanje govora mržnje u razdoblju od 2016. do 2021. dokumentira i konkretne ishode: u jednom je predmetu drugostupanjski sud rad za opće dobro zamijenio bezuvjetnom kaznom zatvora od šest mjeseci. U vukovarskom predmetu s dvadeset pet grafita optužnica je podignuta u rujnu 2016., a drugostupanjska presuda stigla je tek u travnju 2022.
Uz kazneni postoji i komunalni sloj. Zakon o komunalnom gospodarstvu u članku 104. propisuje da jedinice lokalne samouprave donose odluku o komunalnom redu, koja uređuje izgled pročelja vidljivih s javne površine i sadrži prekršajne odredbe. Konkretne zabrane i kazne dakle nisu u državnom zakonu nego u gradskoj odluci. Riječka odluka, primjerice, izrijekom zabranjuje šaranje i crtanje po vanjskim dijelovima zgrada.
Upravo se na toj komunalnoj osnovi vode i domaći sporovi oko murala. U prosincu 2025. u Supetru na Braču gradska je uprava naložila uklanjanje dijelova murala posvećenog vukovarskom branitelju, kojemu su naknadno dodani amblem HOS-a i drugi znakovi; okupljeni građani spriječili su komunalne redare, a amblem je poslije uklonjen. U srpnju 2026. Grad Rijeka prebojao je sporne dijelove murala uz jednu osnovnu školu, uz obrazloženje gradonačelnice da razlog nije sadržaj nego to što je grafit izveden bez dozvole, dakle da je odluka komunalna. Mural su nekoliko dana poslije obnovile navijačka skupina i braniteljske udruge, nakon čega je Grad pokrenuo popisivanje postojećih murala i određivanje dopuštenih lokacija.
Oba slučaja pokazuju isto: u praksi se rasprava o sadržaju vodi kroz pitanje dozvole. To je ista granica koju smo razlagali u tekstovima jesu li grafiti vandalizam ili umjetnost i gdje povući crtu na gradskim ulicama.
Kronologija u devet koraka
| Godina | Mjesto | Što se dogodilo |
|---|---|---|
| 1921. | Meksiko | Državni muralistički program, Rivera, Orozco, Siqueiros |
| 1969. | Derry | Natpis „You Are Now Entering Free Derry” |
| 1982. | Wrocław | Prvi patuljci Narančaste alternative |
| 1984. | Berlin | Thierry Noir počinje oslikavati zapadnu stranu zida |
| 1990. | Berlin | East Side Gallery, 1.316 m, 118 umjetnika |
| 2005. | Zapadna obala | Banksy, devet radova na razdjelnom zidu |
| 2011. | Kairo | Murali u ulici Mohameda Mahmouda |
| 2019. | Santiago, Hong Kong | Plaza Dignidad; Lennonovi zidovi |
| 2020. | Minneapolis, Washington | Mural Georgea Floyda; BLACK LIVES MATTER na kolniku |
Izvore možete provjeriti izravno: Zaklada Berlinski zid, arhiv CAIN Sveučilišta Ulster o sjevernoirskim muralima i hrvatski Kazneni zakon.
Zašto zid i dalje radi
Tri stvari koje nijedan drugi medij nema istovremeno. Zid je besplatan, lokalan i neizbježan – poruku vidi onaj tko tuda prolazi, bez algoritma i bez pretplate. Uz to je i krhak, pa svako prebojavanje postaje dio priče, kao u Kairu.
Zanimljivo je i koliko takva slika mijenja doživljaj prostora, o čemu smo pisali u tekstovima o psihologiji boja na ulici i o tome kako street art mijenja gradove i ljude. Za domaći kontekst poslužit će vodič kroz hrvatske murale, a za tehniku koja politiku pretvara u optičku varku pregled 3D uličnih iluzija.
Česta pitanja
Je li street art politički aktivizam ili vandalizam?
Pravno je to dvoje neovisno o umjetničkoj vrijednosti. U Hrvatskoj neovlašteno crtanje po tuđoj površini potpada pod članak 235. Kaznenog zakona bez obzira na to koliko rad bio kvalitetan ili poruka opravdana. Uz dozvolu vlasnika isti je rad posve legalan.
Zašto je Berlinski zid oslikan samo sa zapada?
Jer se s istoka nije moglo prići. Iza zida bio je nadzirani pojas, a sam zid stajao je metar-dva unutar istočnog teritorija, pa mu se sa zapadne strane moglo prići rukom.
Koji je najstariji primjer političkog murala?
Ovisi o definiciji. Lojalistički murali u Sjevernoj Irskoj dokumentirani su od 1908., a moderni državno financirani muralizam počinje u Meksiku 1921. Politički natpisi na zidovima, dakako, stariji su od oba.
Može li se politički mural ukloniti?
Može, i redovito se uklanja. Haringov berlinski mural prebojan je ubrzo nakon nastanka, kairski su zidovi srušeni 2015., a natpis u Washingtonu uklonjen je 2025. U Hrvatskoj se to provodi na temelju gradskih odluka o komunalnom redu.
