Paunovi na košarkaškom igralištu nisu prizor koji biste očekivali u vodiču kroz gradske zidove. Upravo je taj spoj Tea Jurišić odabrala za splitski mural Peacock attack iz 2022. godine. Rad povezuje sportski prostor s kvartovskim motivom i dobar je početak za gledanje grafita u Splitu. Umjesto da grad svedemo na jednu vrstu natpisa, vrijedi razdvojiti autorski rad, festivalsko okupljanje i poruke kojima se iskazuje pripadnost.
Gripe i Koteks imaju dokumentiranu vezu sa scenom
Prostor Gripe/Koteks važan je u dokumentaciji festivala xSTatic. Turistička zajednica Splita za njegovo 12. izdanje navodi 12. i 13. rujna 2025., lokaciju SC Gripe/Koteks u Osječkoj ulici 11 te program koji povezuje oslikavanje zidova, skateboarding i hip-hop kulturu. To je podatak o prošlom događanju, a ne najava sljedećeg termina niti potvrda današnjeg stanja svakog zida.
Takav program pokazuje zašto graffiti scena nije samo skup gotovih slika. Umjetnici se susreću, rade u istom prostoru i razmjenjuju pristupe, dok publika može pratiti nastanak rada. Dokumentirana najava za 2025. govori o gotovo 50 umjetnika iz više država. Broj ne treba pretvarati u rang-listu festivala. Korisniji je kao pokazatelj koliko se različitih rukopisa može okupiti na jednome mjestu.
Širi pregled street art festivala u Hrvatskoj pomaže smjestiti taj način rada u domaći kontekst. Festivalski rad može poslije živjeti izvan događanja, ali zidovi se obnavljaju, preslikavaju i mijenjaju. Prije odlaska zbog određene fotografije provjerite noviju dokumentaciju autora ili organizatora. Stara objava može biti izvrstan zapis rada, a slab dokaz da vas upravo taj prizor danas čeka na istoj površini.
Tea Jurišić pretvara kvartovski detalj u sliku
U vlastitom portfelju Tee Jurišić Peacock attack naveden je kao mural izveden na zidu košarkaškog kluba tijekom festivala na Gripama. Autorica objašnjava vezu paunova i košarke te zamisao golemih životinja koje stvaraju kaos na igralištu. Taj opis dopušta čitanje konkretne autorske odluke. Ne treba mu dodavati neprovjerene tvrdnje o podrijetlu životinja ili povijesti kvartovske populacije.
Zanimljivost je u promjeni razmjera i konteksta. Paun kao prepoznatljiv lokalni motiv ulazi u sportski prostor, a njegova veličina pretvara običan susret u zamišljeni nered na terenu. Takav odnos motiva i mjesta razlikuje rad od ilustracije koju bismo bez posljedica preselili na bilo koji zid. Poznavanje autoričina objašnjenja daje gledatelju razlog da se vrati slici i primijeti tu vezu.
Za daljnje praćenje potražite i druge radove iste autorice, a ne samo fotografije s nazivom grada. Uspoređivanje portfelja pomaže prepoznati ponavljajuće motive i različite načine korištenja prostora. Pregled hrvatskih street art umjetnika širi taj autorski okvir. Autorovo ime tada postaje poveznica među radovima, umjesto usputnog podatka ispod slike.
Važno je i razlikovati autora murala od autora fotografije. Ime navedeno uz fotografiju na mreži može pripadati osobi koja je snimila zid, a ne osobi koja ga je oslikala. Ako potpis rada nije utvrđen, poštenije je to navesti nego ga pripisati poznatom splitskom umjetniku prema dojmu. Sličnost motiva ili stila nije dovoljna potvrda autorstva.
Kampus otvara drukčiju priču o pripadnosti
Studentski.hr je 14. veljače 2025. izvijestio o radovima oko studentskog doma dr. Franjo Tuđman posvećenima Ivanu Rakitiću i Marku Livaji. Izvještaj se oslanja na objavu Studentskog centra Split. To je dokumentirani primjer nogometne ikonografije u studentskom prostoru, uz ograničenje da članak iz 2025. sam ne potvrđuje očuvanost rada u listopadu 2026.
Sportski portret i festivalska kompozicija mogu dijeliti zid kao medij, a nositi različit naglasak. Kod portreta je važno tko je prikazan i kome ta osoba nešto znači. Kod drugog rada odnos oblika, boje i prostora može biti važniji od prepoznavanja lika. Ne treba cijelu splitsku scenu proglasiti navijačkom zato što se jedan njezin vidljivi dio bavi nogometom.
Ni sve poruke na zidu ne pripadaju istoj kulturnoj priči. Uvredljiv natpis ili simbol mržnje ne postaje umjetnički doprinos samim time što je izveden sprejem. Pri opisivanju grada treba imenovati ono što se vidi, uz njegov kontekst, bez romantiziranja zastrašivanja. Jednako tako, nepoznat potpis ne treba automatski procijeniti prema tome izgleda li dovoljno dekorativno turističkom prolazniku.
Kako čitati zid prije fotografiranja
Tag, slovna kompozicija i mural ne traže isti način gledanja. Tag naglašava potpis i rukopis, dok veliki oslikani prizor može organizirati cijelu površinu. Vodič tagging i mural detaljnije razjašnjava razlike. Za prvi pogled pokušajte odvojiti tekst, motiv, podlogu i odnos prema prostoru. Tek zatim odlučite što fotografija treba pokazati.
Širi kadar može sačuvati odnos rada s igralištem, prolazom ili okolnom arhitekturom. Detalj bolje pokazuje potez, sloj boje ili potpis, ali gubi mjesto. Korisno je zabilježiti oba kadra i datum snimanja. Ako fotografiju objavljujete, provjerite poznate podatke o autorstvu i nemojte predstavljati staru snimku kao aktualnu lokaciju. Pristup privatnoj ili radnoj površini također nemojte pretpostaviti prema fotografiji.
O tome koliko odluka prethodi slikanju govori tekst od skice do izvedbe murala. I sam čin promatranja može postati lokalna dokumentacija: III. gimnazija Split objavila je rad učenika Nike Jurića o splitskim grafitima. Taj školski zapis pokazuje interes za svakodnevne gradske slike, bez potrebe da im unaprijed dodijelimo turistički status.
Za vlastitu bilješku o zidu dovoljne su četiri informacije: što je prikazano, tko je autor ako je poznat, gdje je rad dokumentiran i kada. Uz Peacock attack ta bilješka povezuje Teu Jurišić, Gripe, košarku i 2022. godinu. Uz nepoznati stencil možda će ostati samo datum i kadar. I takav je zapis vrijedan kada čuva ono što znamo, a praznine ostavlja otvorenima.
Fotografije (izvornici i licence): Argo Navis / Wikimedia Commons / CC BY-SA 4.0; Андрей Романенко / Wikimedia Commons / CC BY-SA 4.0; Mark Ahsmann / Wikimedia Commons / CC BY-SA 3.0. Pretvoreno u WebP bez sadržajnih izmjena i izrezivanja.
.jpg){kind=link}
